Nutricionizam

Izvori i biološka važnost vitamina K

Vitamin K

Vitamin K spada u skupinu vitamina topljivih u mastima. Postoje dva prirodna oblika vitamin K1 (fitomenadion) i K2 (menakinon), te sintetski oblik vitamin K3 (menadion). Osnovna fiziološka funkcija jest uloga u procesu koagulacije, odnosno zgrušavanja krvi te uloga vezana uz održavanje zdravlja kostiju i drugih tkiva. Tijekom operacija gdje se očekuju veća krvarenja (poput operacije žučnog mjehura), daje se vitamin K. Postoje 5%-tne kreme koje sadrže vitamin K a koriste se za smanjenje postoperativnih masnica, liječenje rosacee te smanjenje hiperpigmentacije (tamni krugovi ispod očiju).

Preporučeni dnevni unos za muškarce i žene iznosti 120 µg.

Vitamin K – izvori

Prehrambeni izvori vitamina K uključuju prvenstveno zeleno lisnato povrće te krstašice. Nalazimo ga u cvjetači, špinatu, kelju, blitvi, mahunama, šparogama, grašku, zelenom čaju, brokuli, kupusu i mrkvi. Vitaminom K bogat je i avokado, kiwi te grejp. Zbog postupka hidrogenacije vitamin K koji se nalazi u biljnim uljima je slabije biološki iskoristiv. Zagrijavanje povrća ne uzrokuje značajne gubitke vitamina K. Ovisno o vrsti povrća, kuhanjem se može osloboditi iz stanične stjenke, čime dolazi do povećanja biološke količine vitamina K.

Vitamin K2 se nalazi u mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Fermentacija hrane pogoduje povećanju količine vitamina K. Važno je naglasiti kako crijevna mikroflora sintetizira određenu količinu vitamina K odnosno menakinona u debelom crijevu.

Dodaci prehrani sadrže filokinone i menakinone te razne kombinacije istih. Dostupni su u obliku tableta, kapsula te u tekućim oblicima. Vitamin K3 nije dopušten za korištenje u dodacima prehrani zbog svoje dokazane toksičnosti.